Čelik ili drugi materijali mogu postati trajni magneti jer su pravilno obrađeni i obrađeni kako bi imali najbolju unutarnju nehomogenost i maksimalnu koercitivnost. Kristalna struktura željeza, unutarnje naprezanje i druge nehomogenosti su mali, a njegova koercitivnost je prirodno mala, tako da nije potrebno jako magnetsko polje da bi se magnetiziralo ili demagnetiziralo. Stoga ne može postati trajni magnet. Materijali koji se lako magnetiziraju i demagnetiziraju općenito se nazivaju "meki" magnetski materijali. "Meki" magnetski materijali ne mogu se koristiti kao trajni magneti, željezo je takav materijal
Baš poput magnetskih čeličnih šipki koje obično vidite. Trajni magneti su objekti koji još uvijek mogu zadržati određenu zaostalu magnetizaciju nakon uklanjanja vanjskog magnetskog polja. Da bi rezidualna magnetizacija takvog objekta bila jednaka nuli i da bi magnetizam bio potpuno eliminiran, mora se dodati reverzno magnetsko polje. Veličina reverznog magnetskog polja potrebna za potpuno demagnetiziranje feromagnetske tvari naziva se koercitivna sila feromagnetske tvari. I čelik i željezo su feromagnetici, ali im je koercitivnost različita. Čelik ima veću koercitivnost, dok željezo ima manju koercitivnost. To je zato što se u procesu proizvodnje čelika željezu dodaju ugljik, volfram, krom i drugi elementi kako bi se dobio ugljični čelik, volfram čelik, krom čelik itd. Dodatak ugljika, volframa, kroma i drugih elemenata uzrokuje da čelik imaju različite nehomogenosti na sobnoj temperaturi, kao što su nehomogena kristalna struktura, nehomogeno unutarnje naprezanje i nehomogena magnetska jakost. Nejednakost ovih fizikalnih svojstava povećava koercitivnost čelika. I što je veći stupanj neravnomjernosti unutar određenog raspona, veća je koercitivnost. Međutim, te nehomogenosti nisu najbolje stanje koje čelik ima ili je postigao pod bilo kojim okolnostima. Kako bi se postiglo najbolje stanje unutarnje nehomogenosti čelika, mora se provesti pravilna toplinska obrada ili strojna obrada. Na primjer, kada se tali ugljični čelik, njegova su magnetska svojstva slična onima običnog željeza; nakon što se ugasi na visokoj temperaturi, nejednolikost brzo raste i postaje materijal trajnog magneta. Ako se čelik polagano hladi s visoke temperature, ili se kaljeni čelik tali na šest ili sedamsto stupnjeva Celzijevih, njegovi unutarnji atomi imaju dovoljno vremena da se poslože u stabilnu strukturu, a razne nehomogenosti se smanjuju, pa je korekcija prisilne sile zatim se smanjuje i više nije trajni magnetski materijal.
