Primjena mekih magnetskih materijala u industriji započela je krajem 19. stoljeća. S porastom električne energije i telekomunikacijske tehnologije, niskougljični čelik korišten je za proizvodnju motora i transformatora, a fini željezni prah, željezni oksid, fina željezna žica itd. korišteni su u magnetskoj jezgri induktivne zavojnice u telefonskoj liniji.
Opća magnetska svojstva mekih magnetskih materijala
Intenzitet magnetske indukcije zasićenja bs: Njegova veličina ovisi o sastavu materijala, a odgovarajuće fizičko stanje je da su vektori magnetizacije unutar materijala uredno raspoređeni. Intenzitet rezidualne magnetske indukcije br: karakteristični je parametar na petlji histereze, vrijednost b kada se h vrati na 0. Omjer pravokutnosti: br∕bs Koercitivna sila hc: To je veličina koja ukazuje na težinu magnetiziranja materijala, a ovisi o sastavu i nedostacima materijala (nečistoće, naprezanje i sl.). Magnetska propusnost μ: je omjer b prema h koji odgovara bilo kojoj točki na petlji histereze, koja je usko povezana s radnim stanjem uređaja. Početna propusnost μi, maksimalna propusnost μm, diferencijalna propusnost μd, amplitudna propusnost μa, efektivna propusnost μe i impulsna propusnost μp. Curiejeva temperatura tc: Magnetizacija feromagnetskih tvari opada s porastom temperature. Kada se postigne određena temperatura, spontana magnetizacija nestaje i postaje paramagnetna. Kritična temperatura je Curiejeva temperatura. Određuje gornju graničnu temperaturu na kojoj rade magnetski uređaji. Gubitak p: gubitak histereze ph i gubitak vrtložne struje pe p=ph plus pe=af plus bf2 plus c pe ∝ f2 t2 /, ρ se smanjuje, metoda gubitka histereze ph je smanjenje prisilne sile hc; metoda za smanjenje gubitka vrtložne struje pe je stanjivanje debljine t magnetskog materijala i povećanje otpora ρ materijala. Gubitak jezgre u slobodnom mirnom zraku povezan je s porastom temperature jezgre kao: Ukupna disipacija snage (mw)/površina (cm2)
